MOSTOVI BROJ 4

 MOSTOVI BROJ 5

 MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

MOSTOVI BROJ 8/9

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

  MOSTOVI BROJ 10

Kutak za poeziju

Jasmina Smajić je rođena 14.01.1973. godine u Sarajevu. Zbog sklonosti ka umjetnosti završila je srednju umjetničku školu za tekstilnog dizajnera. Iako oštećenog sluha, upisala je i Ekonomski fakultet u Sarajevu. Danas kao diplomirani ekonomista radi u Udruženju gluhih i nagluhih Kantona Sarajevo. Mama je dviju princeza: Hanadi od 9 godina i Iman od 22 mjeseca, koje su njeno najveće bogatstvo.

Ponekad eto...

 Ponekad eto, sjetim te se,

i nešto toplo zasja u duši,

Kao od dobre stare pjesme

što se slučajno zapjevuši.

         Gdje li si noćas,

dal’ još uvijek kao nekad

         lutaš noću

dal’ još tražiš onu čudnu

         iz tvojih snova

koju si tražio uzaludno

i one noći kad smo se sreli

         samo traži, traži,

         samo tragaj

Ona jednom mora doći,

a ipak sjetim te se

         ponekad,

i nešto toplo zasja u duši.

Šarene laže

 Sve su to šarene laže, draga moja!

- progovorio si,

kao da si slijedio

moje misli.

Sreća ima pravila

koja ne možeš

naučiti napamet

i usvojiti jednom zauvijek.

Ona je promjenjiva 

kao i čovjek...

Nekada mi ni cio svijet

Nije bio zagonetka,

A sad i samoj sebi

Jesam.

Upijam tvoje riječi

Bez pravdanja i obećanja

I strune se u meni

Zatežu.

Prije svitanja vratićeš se

U svoju šarenu lažu,

A onaj drugi život

U koji nisam ni pokušavala

Da zavirim,

Ne želeći da time 

Nekom nanesem štetu...

Kad ostanem sama

Telefon će i dalje biti

Isključen.

Ja neću plakati.

Zaspat` ću tužna

I sretnim snom sanjati

Šarene laže.

Radost ću svoju

Saopštiti svijetu,

Al` moja bol

Nek osta za me.

Tajnu 

mojih suza

Ne povjeravam 

Nikome.

Povratak na sadržaj