|
|
|
|
|
Glasilo Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH | |
|
MOSTOVI BROJ 8/9
|
RJEČNIK ZA GLUHE ACHUS
Nedavno je iz štampe izašla knjiga “Rječnik za gluhe i lingvističko-rehabilitacijski softver ACHUS” čiji su autori: Prof. dr. Ahmet Kasumović, lingvist i Husnija Hasanbegović, audio-govorni rehabilitator. Knjiga “Rječnik za gluhe” omogućava gluhim ljudima da uče i nauče bosanski jezik, kao i čujućim ljudima da uče i nauče jezik gluhih. Knjiga je pogodna za svaki uzrast, a uključuje učenje pojmova bosanskoga jezika, koji je objašnjen uz pomoć gestovnog jezika, hirološko-daktilološkim pismom i asocijacijom, kao i učenje gestovnog jezika koji je objašnjen bosanskim jezikom.
Riječi autora (iz predgovora) Na području rehabilitacijskih znanosti, stručnjaci u svojim tretmanima koji su usmjereni u pravcu osposobljavanja pojedinca za socijalni život i rad, analiziraju različite oblike poteškoća u socijalnoj integraciji, te radi prevazilaženja, pokušavaju izgraditi određene programe, najčešće edukativne. Oštećenja sluha prouzrokuju vrlo štetne posljedice na bio-psiho-socijalnu strukturu individue koja je pretrpjela oštećenje. Posljedice oštećenja sluha ovise o stupnju oštećenja, uzrocima oštećenja, vremenu nastanka oštećenja, dobne uzrasti kada je oštećenje nastupilo, od vremena otkrivanja do početka edukacije i rehabilitacije, razine obrazovanosti sredine u kojoj se osoba s oštećenim sluhom razvija i mnogim drugim činiocima. U odnosu na heterogenost, slušna oštećenja se protežu na kontinuumu od sasvim neznatnih - blagih nagluhosti do totalnih gluhoća, te se u odnosu na stupanj oštećenja sluha, najčešće govori o: blago nagluhim, umjereno nagluhim, teže i teško nagluhim, praktički gluhim ili totalno gluhim osobama. To daje vrlo različitu sliku poteškoća koje ostavljaju posljedice u psihičkom, emocionalnom, socijalnom i kulturnom životu osobe koja je pretrpjela oštećenje. U okvirima svake od navedenih grupacija postoje velike individualne razlike, kako u karakteru oštećenja i kvaliteti slušanja, tako i u posljedicama koje oštećenja sluha ostavljaju na komunikaciju i integraciju. Osnovna prepoznatljiva posljedica oštećenja sluha je djelimično razvijen ili nerazvijen govor a njegov razvoj ovisi od niza čimbenika, najčešće od stupnja oštećenja i vremena kada je oštećenje nastupilo. Pretpostavka za ublažavanje posljedica oštećenja je rano otkrivanje oštećenja sluha, pravovremeno poduzimanje rehabilitacijskih postupaka i izgradnja adekvatnih edukativnih programa. Dijete s oštećenim sluhom potrebno je što ranije uključiti u odgojno obrazovne tokove, kako bi se iskoristile optimalne mogućnosti ublažavanja slušnog oštećenja. Odgoj i obrazovanje djece, pod uvjetima redukcije sluha, zahtijevaju pronalaženje modaliteta koji omogućavaju najoptimalniji način usvajanja nastavnih sadržaja. Teško je precizno utvrditi od kada započinju interesovanja društva za odgoj i obrazovanje osoba oštećenog sluha. Neki autori navode da ozbiljnija briga društva za osobe oštećenog sluha započinje nekoliko stotina godina prije Krista, na što ukazuju izvori koji potiču izantičke medicine, a kasnije i iz medicine starog Rima. Ova “briga” društva se ne odnosi na odgoj i obrazovanje gluhih osoba, što možemo zaključiti i prema stavovima tadašnjih "mislilaca", kada se smatralo da gluhe osobe nisu sposobne za školovanje. Međutim, sasvim je izvjesno da su gluhe osobe u krugovima svojih porodica, namjerno ili spontano uključivane u različite modele obrazovanja, primjereno vremenu u kojem su živjele. Prvi sustavni način komunikacije sa gluhim osobama započinje prema nekim autorima iz vjerskih razloga (ispovijedanje Bogu), a smislio ga je svećenik Bonaventura, upotrebljavajući daktilološke znakove. Prvi učitelj osobama oštećenog sluha bio je Pedro Ponce de Leon (1508-1584), koji je u Valadolidu u Španjolskoj otvorio prvu školu za gluhu djecu, čime započinje proces sustavnog odgoja i obrazovanja kada je u pitanju ova populacija. Osnovna metoda rada njegove škole je bila razvijanje govora, a njegov rad predstavlja preteču klasične oralne metode. Navodi se da se njegov način rada sastojao u tome da gluhe prvo nauči pisati, zatim napisane simbole povezati sa predmetom, a potom su te predmete gluhi učenici pokušavali imenovati. Juan Pablo Bonet (1579-1633) je nastavio sustavan rad sa slušno oštećenim osobama, koristeći se načelima koji pored učenja oralnog govora uključuju i druge modele komunikacije kao što su ručna abeceda i gesta. Bitno je naglasiti da su ovi učitelji radili sa izabranim učenicima, te se još uvijek ne može govoriti o "brizi" društva za ovu populaciju. Prvu "masovnu" privatnu školu u Parizu 1770. godine koja 1778. godine postaje državnom školom, otvorio je Charles Michel De l`Epée (1712-1789). Koristeći se znakovnim sustavom u edukaciji gluhih, kojeg prilagođava za francuski jezik, postaje začetnik tzv. Francuske mimičke metode. Od različitih autora nastajali su i različiti pristupi u edukaciji gluhih i u izgradnji komunikacijskih sustava, te su se razvile i određene metode u edukaciji i rehabilitaciji gluhih osoba koje nazivamo: Znakovno mimička metoda, Klasična oralna metoda, Suvremena oralna metoda. Svaka od ovih metoda ima svoj razvojni put, te je svaka od njih dala veliki doprinos u edukaciji i rehabilitaciji gluhih, a osnovna načela rada koja su sadržana u ovim metodama, zadržana su i danas u "suvremenoj" edukacijsko-rehabilitacijskoj praksi. Potrebno je istaknuti da se odgoj i obrazovanje gluhe djece može provoditi samo pomoću svih raspoloživih sustava komunikacije ili pomoću sustava komunikacije koji je jedino moguć. Područje odgoja i obrazovanja osoba s oštećenim sluhom je u neprekidnom dinamičnom pronalaženju novih i boljih putova i načina rada u nastavno obrazovnom procesu. Konačan cilj odgoja i obrazovanja slušno oštećene djece i mladeži je da se što spremnije i produktivnije uključe u društveni život. Čovjek se u svojoj komunikaciji sa drugim ljudima najčešće služi oralno glasovnim govorom kao standardnim načinom komunikacije, ali je čovjek svojim razvojem razvijao i druge komunikacijske sustave, koji su mu bili potrebni radi ostvarivanja određenih operacija u različitim procesima kada je oralno glasovna komunikacija bila otežana. U komunikaciji sa slušno oštećenim osobama, čovjek je prisiljen koristiti i tražiti uspješne modele komunikacije, naročito u situacijama kada je potrebno ostvariti zajedničke akcije. Radi prevazilaženja komunikacijskih barijera, kao i pronalaženja najoptimalnijih putova lingvističke edukacije, nastala je potreba za knjigom koja će osobama s najtežim oštećenjima pomoći u razumijevanju jezika čujućih ljudi. Knjiga Rječnik za gluhe napisana je na 280 stranica sa preko 3000 obrađenih pojmova od kojih je više od 1000 prikazano uz pomoć crteža, koji nemaju ulogu gestovnog jezika, iako inklinaraju da postanu dio nacionalnog jezika gluhih BiH. Navedeni crteži se koriste kao znakovi u komunikaciji gluhih, a vjerno odslikavaju navedeni pojam. Primarna uloga crteža je da gluhim osobama koje uče jezik, pomognu prigodom usvajanja značenja pojma, radi prevazilaženja komunikacijskih barijera sa čujućim. Osnovna ideja je ''vindovskog'' karaktera, pri čemu se pošlo od pretpostavke da u usvajanju znanja kao i govora, gluha osoba se oslanja prvo na vizualnu percepciju. U analizi viđenog, pretpostavili smo da se gluha osoba za razliku od čujuće više zadržava na fragmentarnoj analizi objektivne stvarnosti, pri čemu u analizi doživljaja gluha osoba ostvaruje značajnu razliku u odnosu na čujuću. Zbog toga smo se odlučili da pojam koji se uči stavimo u okvir, unutar kojega on dominira u prostoru, te na taj način vjerovatno ostavlja ''jači'' trag u memoriji percipiranog, što predstavlja jedan originalan, do sada neupotrebljavan pristup u učenju jezika. Saznanja iz neurolingvistike kazuju na aktivno učešće pojma u izgradnji misaonih procesa, koji prolaze veoma složene procese moždanih aktivnosti, naročito u ostvarivanju govora, pri čemu se ova aktivnost kod čujućih ljudi odvija sukcesivno, slušajući i učeći pojamove i čini se započinje sa rođenjem. Putevi od misli ka govoru i obrnuto koji prema nekim autorima prolaze od unutrašnje dubinske do površinske sintaksičke, semantičke ali i gramatičke strukture su veoma složeni procesi, pri čemu pojam ima centralnu ulogu, a njegovo pravilno usvajanje uveliko ovisi o aktivnostima auditivnog senzora. U uvjetima redukcije slušnog analizatora dolazi do prestruktuiranja moždanih aktivnosti, a integracije svih senzornih modaliteta se kod ovih osoba ostvaruju nama nepoznatim, drugačijim načinom, pri čemu se naučenom ne umanjuje vrijednost, posmatrano kroz ovu dimenzionu strukturu. Također smo pretpostavili da kod gluhih osoba pokret kao prateći govorni elemenat, velikom većinom učestvuje u izgradnji misaonih procesa, te smo se odlučili na novu originalnost koja ima dvojezičnu vrijednost, a to je da učeni pojam predstavimo hirološki, što predstavlja izvorno prvi pokušaj u svijetu novih saznanja u ovoj sferi edukacije. Osnovni motiv za ovakav pristup crpljen je u dugogodišnjem posmatranju gluhih koji imaju svoje pismo i koim se koriste u međusobnoj komunikaciji ali i komunikaciji sa čujućim. Oni se zapravo dopisuju pišući po zraku, ali je taj, prema našem mišljenju zračni grafem kojeg oni nisu u mogućnosti napisati na papiru, vrlo važan u usvajanju pojma, te smo se odlučili predložiti štampano pismo koje može da ima veliku vrijednost kako u poimanju, tako i komunikaciji na daljinu. U vrijeme kada je medicina i elektroakustika dostigla veliki napredak u razrješavanju problema gluhoće, nudimo novu metodologiju u učenju jezika, a koja uključuje pokret kao prepoznatljivi elemenat svakog gluhog čovjeka, sliku kao asocijaciju i konačno programirano računarsko pismo sa fonemskim sadržajem ACHUS.
ACHUS
je računarski, edukativni program za osobe oštećenog sluha i oštećenog
govora
ACHUS je nastao kao rezultat istraživačkog, znanstvenog projekta iz oblasti komunikacije osoba sa različitim kortikalnim oštećenjima, koja najčešće ostavljaju posljedice na slušnom i govornom planu. Najveći dio ispitivanja je provedeno na uzorku učenika oštećenog sluha koji pohađaju školu u Centru za edukaciju i rehabilitaciju djece oštećenog sluha u Tuzli. Uzorak smo proglasili populacijom. Sačinjavali su ga učenici petog, šestog, sedmog i osmog razreda s područja Tuzlanskog kantona, koji su bili uključeni u šestomjesečnu edukaciju rada na računaru. Osnovni cilj istraživanja je pronalaženje novih, efikasnijih oblika komunikacije i učenja jezika kod osoba s oštećenim sluhom i oštećenim govorom. Nakon uspješne edukacije slušno oštećenih učenika za rad na računaru, pristupilo se programiranju ''pisma za gluhe na računaru''. Pismo za gluhe uključuje upotrebu daktilologije i hirologije na daljinu što predstavlja inovaciju u ovoj znanstvenoj oblasti. (Daktilologija i Hirologija su sistem znakova koji predstavljaju jednoručnu i dvoručnu abecedu. Daktilologijom i hirologijom se gluhe osobe najčešće koriste kada pobliže žele objasniti neki pojam, na način da ga ispisuju po zraku. Inovacija je u tome što program ACHUS omogućava štampanje pisma i njegovu širu primjenu). Da bi smo znanstveno potvrdili opravdanost upotrebe ovog pisma, izvršili smo istraživanja razumljivosti pročitanog teksta na istom uzorku ispitanika. U tu svrhu konstruisan je test razumljivosti pročitanog, u hirološkom pismu i latiničnom pismu. Rezultati istraživanja ukazuju na bolju razumljivost pročitanih pojmova u hirološkom pismu na istom uzorku ispitanika i to na razini statističke značajnosti 001. Istraživanja su pokazala da su svi ispitanici bolje razumijevali pojmove koji su bili napisani hirološkim pismom, te se činilo opravdanim programirati ovo pismo, kako bi se moglo koristiti u razmjeni informacija i edukaciji gluhih osoba, na način koji oni najbolje razumiju.
Sadržaj
programa ACHUS Program ACHUS se sastoji od nekolicine subprograma koje je moguće pokreniti u odnosu na oblike i obim oštećenja sluha i oštećenja govora. Programirani su na način da korisnik programa može sam ili uz malu pomoć audio - govornog tera- peuta koristiti one sub- programe koji najviše odgovaraju njegovom oštećenju. Prvi subprogram je program štampanja teksta daktilološkim i hirološkim pismom. Program funkcionira na način da korisnik služeći se rječnikom koji je prilagođen programu, unosi u računar pojmove koji se uče ili već naučeno piše a zatim razmjenjuje pisma elektron- skom poštom. Program pomaže u učenju jezika s akcentom na semantiku, sintaksu, gramatiku itd. Korisnik na tastaturi unosi pojmove jezika koji se koristi u njegovom okruženju, pri čemu za prevođenje može koristiti po izboru ili jednoručnu ili dvoručnu abecedu. Dvoručna abeceda se najčešće koristi u manjem uzrastu. Gluha djeca je nauče uglavnom do polaska u školu, a kasnije koriste jednoručnu abecedu, koja je brža i u stalnoj je upotrebi kod gluhih osoba. Drugi subprogram je program koji objašnjava pojam koji je predmetom obrade, koji se uči ili objašnjava informaciju koja se prenosi. Ovaj subprogram omogućava objašnjavanje pojma putem slike ili putem asocijacije. Program se pokreće na način da se u određeno polje unose slike koje objašnjavaju određene pojmove ili poruke koje se mogu prenijeti na tzv. Znakovnom jeziku. Drugi subprogram služi kao potpora u razumijevanju jezika sredine, a pokreće se na način da korisnik sam ili uz malu pomoć audio-govornog rehabilitatora instalira slike i znakovne poruke, a zatim koristi u samostalnom učenju ili komunikaciji. Treći subprogram programa ACHUS je program fonetskog sadržaja, a služi za učenje govora i odstranjivanje, ublaživanje i korigovanje govornih smetnji i poremećaja. Program se sastoji od fonema koji su programirani na frekvencijskom opsegu šireg govornog područja na kontinuumu od 300 do 12000 Hz. Ovaj program omogućava slušanje govora na frekvencijama koje definiraju slušno oštećenje, na način da korisnik sam ili uz pomoć audio-govornog rehabilitatora odabere frekvencije koje odgovaraju njegovim slušnim ostacima. Pojmovi, dijelovi govora ili cijeli govor koji je predmetom učenja može biti slušan i u cijelom frekvencijskom spektru, za one korisnike koji nemaju slušno oštećenje. Korisnik program pokreće kada uči govor ili ima neku od govornih smetnji a koristi se na način da korisnik uz pomoć slušalica ostvaruje slušanje glasa i riječi koje je ukucao na tastaturi računara. Subprogrami čine jedinstven program učenja jezika i govora, sa mogućnostima kombiniranja postojećih subprograma i mogućnostima dorade i prilagođavanja za široki izbor korisnika.
Korisnici programa ACHUS Korisnike programa ACHUS globalno možemo podijeliti u dvije skupine: u prvu skupinu korisnika možemo svrstati osobe oštećenog sluha koje za posljedicu imaju djelimično razvijen ili nerazvijen govor. Ova grupacija korisnika je vrlo heterogena zbog same prirode fenomena slušanja i u odnosu na fiziološko anatomsku strukturu slušnog sistema. U odnosu na heterogenost, slušna oštećenja se protežu na kontinuumu od sasvim neznatnih - blagih nagluhosti do totalnih gluhoća, te se u odnosu na stupanj oštećenja sluha, najčešće govori o: nagluhim, teško nagluhim, praktički gluhim i totalno gluhim osobama. Ovakva heterogenost osoba s oštećenim sluhom daje vrlo heterogenu sliku poteškoća koje ostavljaju posljedice u psihičkom-emocionalnom, socijalnom i kulturnom životu osobe koja je pretrpjela oštećenje. Obzirom na heterogenost, sve osobe s oštećenim sluhom globalno možemo podijeliti na: nagluhe osobe i totalno gluhe osobe. U okvirima svake od navedenih grupacija postoje velike individualne razlike kako u karakteru oštećenja i kvaliteti slušanja, tako i u posljedicama koje oštećenja sluha ostavljaju na komunikaciju. Svaka od navedenih grupacija u učenju jezika, učenju i slušanju govora može uspješno koristiti program ACHUS. U drugu skupinu korisnika programa ACHUS, možemo svrstati osobe oštećenog govora koji je nastao kao posljedica moždanog udara, povrede glave ili traume. Gubitak ili poremećaj u oblasti govora i jezika kod ovih osoba jednim imenom nazivamo Afazija. Afazija također ima vrlo mnogo, a posljedice koje ostavljaju na komunikaciju, isključivo zavise od lokacije pogođenih moždanih oblasti. Postoji više pokušaja klasifikacije afazija koji su vrlo različiti i ovdje ih nećemo navoditi, ali jedna ustaljena podjela koja je također manjkava a često se koristi je: totalna ili globalna afazija, motorna afazija sa svojim podvrstama i senzorna afazija, također sa podvrstama. Bez obzira o kakvoj se vrsti afazije radi, problem ne leži u prvom planu u artikulaciji i vokalnim elementima govora, već u lingvističkim elementima i značenjima riječi. Teškoće nastaju s upotrebom rječnika, značenja riječi, gramatičkim pravilima, sintaksom, čitanjem, pisanjem, teškoće u pamćenju riječi, razumijevanju govora ili u ekspresiji. Kod osoba sa afazičkim smetnjama se također radi o velikoj heterogenosti, tako da su posljedice vrlo raznolike i zahtjevaju individualan pristup u rehabilitaciji. Program ACHUS može koristiti u terapeutske svrhe velikoj većini afazičara, ukoliko nije došlo i do klijenuti lokomotornog aparata.
Korist programa ACHUS Najveću korist programa ACHUS imale bi osobe sa smetnjama na slušnom i govornom planu. Koristeći se individualnim programom na računaru, takve osobe bi mogle da uče jezik i vježbaju govor u kontinuitetu, bile bi manje ovisne o pomoći terapeuta koja je skupa, kratkog je trajanja i često površna. Korist bi imali i članovi porodice koji bi svoje dragocjeno vrijeme, umjesto sa pogođenim članom svoje obitelji, provodili racionalnije. Korist bi imali i terapeuti koji bi svojim patronažnim pristupom i asistencijom, mogli pratiti i kontrolirati napredak svojih klijenata. Korist bi imale institucije, najčešće medicinske, gdje se liječe i rehabilitiraju ova lica. Korist bi imalo i društvo koje ulaže velike napore i sredstva u organizaciji sustavnog rada sa ovim osobama.
Husnija
Hasanbegović
Knjiga se može kupiti po cijeni od 40 KM, gotovim novcem i po cijeni od 50 KM, uplatom na žiro račun Tuzlanske banke d.d. Tuzla, filijala Banovići 132-130-03091478-20 na žiro račun br. 00022268 Narudžbe
se mogu ostvariti telefonom na brojeve: 061/179-460 i 061/739-089 ili
E-mailom, husnijamaj@hotmail.com
Pohvale
programu ACHUS
Program “ACHUS“ je računarski, edukativni program, nastao kao rezultat istraživačkog, znanstvenog projekta. Značaj ovog programa je utoliko veći što se može koristiti i kod afazija (osobe koje su imale razvijen govor, ali su zbog povreda, trauma, moždanih udara i sl. došli u stanje gubitka govora ili im je govor oštećen). Mogućnosti ovog programa nisu u potpunosti iscrpljene, te će se i dalje ovaj program usavršavati i razrađivati. Autori ovog programa zaslužuju sve pohvale, jer će omogućiti osobama oštećenog sluha i govora, da preko računara uče govor i jezik, koji je u funkciji njihove komunikacije na relacijama gluhi - gluhi, gluhi – čujući. Učenjem govora i jezika, koji je u funkciji učenja i transformacija ličnosti, razvijati će se intelektualne, motoričke i kreativne sposobnosti ovih osoba što je preduslov socijalizacije, odnosno integracije u sve sfere društvenog života. Mevlija
Ikanović Dipl. surdoaudiolog
|
||
