MOSTOVI BROJ 4

 MOSTOVI BROJ 5

 MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

MOSTOVI BROJ 8/9

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

  MOSTOVI BROJ 10

  Prof.dr. Ismet Kurtagić

Uvod

 Razvojem društva i novim dostignućima u elektroakustici, informatici i protetici u odnosu na ranije, stvaraju se nove mogućnosti u odgoju i obrazovanju gluhe i nagluhe djece, čime se u potpunosti mijenja strategija i filozofija u odnosu na ranije konzervativne stavove i predrasude društva vezano za  “sposobnost lica oštećena sluha”. Da bismo bolje sagledali ovaj problem, moramo se nakratko osvrnuti u prošlost. Naime, za shvatanje suštine pojma odgoja i obrazovanja gluhe i nagluhe djece, nužno je sagledati shvatanja pojedinih pedagoga, psihologa i drugih profila koji se bave ovom problematikom.

Još u Starom Egiptu, pored religioznog obilježja, škola je imala i praktičnu tendenciju i pokušaje organizovanog obrazovanja gluhih lica, pa i uvođenje pojedinih metoda koje su prikladne i specifične za gluha lica. Stari Rim je imao veoma razvijen sistem školstva za to vrijeme i sistematski se raspravljalo o elementarnom obrazovanju i ovih lica i davali su poseban akcenat na pronalaženju adekvatnog nastavnog gradiva, način izražavanja i izlaganje gradiva, kao i o mnoštvu nastavnih problema i o odnosu gluhe djece prema nastavi. Posebno se vodilo računa o uticaju emocija u odgojnom radu. Iz tih osnovnih načela stvoren je model svestranom pristupu u odgojno – obrazovnom tretmanu ovih lica, što je predstavljalo veliki iskorak za to vrijeme. Epoha humanizma i renesanse unosi velike promjene, kako u odnosu shvatanja ličnosti osobe oštećena sluha i govora, tako i u sistem školstva i načine u radu sa njima. Važno je istaći da sa odbacivanjem skolastičkog šablona u odgojno – obrazovnom radu sa čujućom djecom, mijenja se i metod u radu sa gluhom djecom , gdje se poklanja pažnja u razvoju svih dječijih psiholoških sposobnosti, a naročito mišljenja i pamćenja, te uspostavljanje bolje komunikacije na relaciji gluha i čujuća osoba. Mnogi znanstvenici koji su se bavili ovom vrstom patologije kroz različite historijske epohe društvenog uređenja, intenzivno su tragali za iznalaženjem najoptimalnijih oblika, metoda i tehnika kako bi nastavu za slušno oštećenu djecu približili što je više moguće sadržajima koji su od značaja za njihovu edukaciju, osposobljavanje i primjenu u praktičnom životu, što je tendencija i danas.

Zahvaljujući  tehničkim – tehnološkim dostignućima i savremenim refleksijama u svijetu vezano za odgoj i obrazovanje, stvorene su nove pretpostavke u edukaciji gluhe djece, tako da se oni mogu obrazovati za široku lepezu zanimanja, kao i za intelektualna zanimanja do nivoa do kojeg su dorasli. Za postizanje ovoga cilja vrlo je bitno rano uključivanje ovih lica u rehabilitacijski i odgojno – obrazovni tretman, a kroz edukaciju trebaju  se obezbijediti optimalni uslovi za sticanje znanja, vještina i navika i njihovo primjenjivanje u praktičnom životu uz puno angažovanje nastavnika, roditelja i društva u cjelini, što je i najbolji način za njihovo osamostaljivanje.

Specifičnost obrazovanja lica oštećena sluha

 Gluhim licima je potrebno osigurati jednaka prava kakva imaju i čujući građani u općem i profesionalnom obrazovanju. Gluhi nemaju potrebe da budu izolirani, naprotiv oni kroz različite vidove edukativne, kulturološke, profesionalne i obrazovne i druge oblike i forme  društvenog djelovanja treba ravnopravno da participiraju sa čujućom populacijom. Drugim riječima, treba da su ravnopravni dio društva. Njima treba dati podjednake mogućnosti, kao i čujućoj populaciji, utoliko više, što danas gluhi nisu što su bili juče i da su njihove mogućnosti daleko više, nego što se zna.  To podrazumijeva da gluhi nisu invalidne osobe, već osobe sa smetnjama u audio i govornoj komunikaciji i da imaju potrebu za specifične pristupe u obrazovanju i komunikaciji međusobno, i sa čujućim. Ipak, da se ne bi shvatilo pogrešno, gluha lica imaju mnogo internih i spoljnjih  problema i to od emocionalnih, intelektualnih, pedagoških, socijalnih i drugih. Zbog toga često ova lica se povlače u sebe, pa tako i svoje predispozicije i svoju nadarenost, ne iskazuju u onoj mjeri koju posjeduju i na taj način, sužavaju svoje domene interesovanja i motivaciju.

 Obrazovanje slušno oštećenih lica u skladu sa njihovim sposobnostima

 Da bi se postigao cilj u odgoju i obrazovanju gluhih i nagluhih , neophodno je pravovremeno uključivanje u sve tokove stručnoga tretmana, a to podrazumijeva i pravovremeno uključivanje u školu i uspješno savlađivanje gradiva propisanog nastavnog plana i programa, koji treba da je približan planu i programu za čujuće učenike.  Uspješno učenje, takođe u velikoj mjeri je ovisno o stepenu razvoja govora i vida  komunikacije. U proteklom periodu, gluha i nagluha lica su sticala stručno obrazovanje kroz tri vida obrazovanja:

 1.        Škole za gluha lica

2.        Večernji tečajevi

3.        Kursevi periodične nastave

Ranije gluhi učenici iz specijalnih škola, skoro u 95% slučajeva sticali su zvanja kvalifikovanih radnika. Danas su izvršene kvantitativne i kvalitativne promjene u procesu obrazovanja gluhih lica. U posljednjih pet godina, stvorene su zakonske i druge pretpostavke za obrazovanje gluhih lica, pored srednje stručne škole i obrazovanje u srednjoj školi i na  višim i visoko školskim ustanovama, čime je ispravljena historijska nepravda.

Prema mnogim istraživanjima u Evropi i Americi, veliki broj gluhih osoba obrazuje se na fakultetima, gdje su postigli dobar uspjeh i  zaposlili su se na radna mjesta za koja su osposobljeni, a koja su im ranije bila nedostupna. Uz pomoć intenzivne rehabilitacije, kvalitetnog obrazovanja, pomoći roditelja i preko svojih udruženja, prijatelja i društva u cjelini, ova lica ne samo, da su završila fakultete, nego su uspješno odbranila magisterije i doktorate i pokazala su široku kreativnost u obavljanju profesionalnih poslova. Gluha lica se najviše orijentišu u strukama iz prirodnih nauka, gdje ne dolazi do komunikacije sa strankama (rad u laboratorijama, kabinetima, institucijama, projektnim biroima itd.).

Mnoge zapadne zemlje da bi olakšale školovanje slušno oštećenim studentima , daju stipendije ili druge vidove novčanih nadoknada. Tako na primjer, u Francuskoj su stipendije namijenjene kao sredstvo finansijske pomoći, kako bi se korisnici mogli ravnopravno uključiti u proces visokog obrazovanja. Većina studenata na  Gallaudet College  u Washingtonu su državni stipendisti, a jedan manji broj finansiraju sami roditelji. Ono što je vrlo zanačajno da se istakne jeste, da je ustrojena posebna agencija, koja vodi evidenciju za svakog gluhog studenta, čiji je zadatak pružanje neposredne pomoći u svim vidovima obrazovanja i zapošljavanja. Takođe , Italija i Švedska i druge zapadne zemlje, putem ministarstva obrazovanja i svojih staleških organizacija daju novačnu nadoknadu gluhim studentima za posebne troškove, vezano za plaćanje tumača, kao i za zadovoljavanje drugih potreba u toku školovanja. Gluhi studenti u ovim zemljama, uglavnom studiraju pedagoške fakultete, ekonomske,  arhitektonske, filozofske, medicinske, farmaceutske i slično.  Značajno je da se istakne da u nastavnim programima za postdiplomski studij na Univerzitetima za gluhe u Sjedinjenim Američkim Državama , pored upotrebe oralno – glasovnog govora, nastavnik mora poznavati i znakovni jezik, čime se obezbjeđuje kvalitetnije i potpunije prenošenje znanja i  potpunije razumijevanje nastavne materije koja je predmet obrade. 

Psiho – pedagoška adaptacija 

 U prethodnom dijelu istakli smo da se, pored srednjeg stručnog i srednjeg obrazovanja, gluhe osobe  obrazuju na višim školama i fakultetima, zajedno sa čujućim studentima i to pod jednakim uvjetima , s time što se vodi računa o specifičnostima , kao što su metode, tehnike i instrumenti, vidovi komunikacije i slično, primjereni za vrstu i stepen slušno – govornih oštećenja, koja nisu i ne mogu biti smetnja u komunikaciji i u savlađivanju nastavnog gradiva. Jedna od pretpostavki koja olakšava gluhim licima njihovo školovanje, jeste kombinovana oralno – glasovna i znakovna   metoda, koju zastupa i autor ovoga rada.  

U svijetu postoje različiti stavovi , vezano za komunikaciju gluhih lica. Jedan broj zemalja u svijetu zastupa znakovnu metodu, kao sredstvo komunikacije, a druge zastupaju oralnu metodu. U susjednoj Hrvatskoj, takođe imamo podijeljenu praksu. Jedan broj pristalica zastupa  strogo oralnu metodu i  ističu uspješnost ove metode u odgoju, obrazovanju i socijalizaciji gluhih lica. S druge strane pristalice znakovne metode, kao sredstva komunikacije, ističu njenu  prednost  i smatraju da je ona veoma značajna u međusobnoj komunikaciji gluhih, te da znakovna metoda zadovoljava standarde komunikacije u procesu nastave. Ipak, treba istaći da je ova metoda  manje kreativna i vodi  gluhe osobe ka nižem stepenu obrazovanja. Prema tome, da bi se postigao cilj za koji se ovaj autor zalaže jeste da se u cjelokupnoj edukaciji primjenjuje oralno – glasovni i znakovni jezik kao najbolji način sporazumijevanja, kako sa gluhom, tako i sa čujućom sredinom. 

 Jedan od zadataka kome treba ubuduće posvetiti posebnu pažnju, jeste da se sistem polaganja prijemnih ispita promijeni u odnosu na dosadašnji način i prilagodi  načinu komunikacije slušno oštećene osobe (dakle, pismeni ispit, gest kao sredstvo komunikacije i slično).

Uloga Saveza i udruženja lica sa oštećenim sluhom

 Neosporno je da je uloga i značaj Saveza i udruženja lica sa oštećenim sluhom od velikog značaja, kako u liječenju, nabavci protetičkih pomagala, tako i u sferi odgoja i obrazovanja, socijalizacije i zapošljavanja. Ova udruženja treba još aktivnije da se uključe u pružanju pomoći slušno oštećenim licima u svim segmentima, pa tako i u procesu visokog obrazovanja, kako bi mogli kvalitetno da prate proces nastave i da slijede  dostignuća gluhih učenika i studenata. Na taj način, argumentovano mogu se pružiti društvu dokazi o njihovim mogućnostima i da skepticizmu i predrasudama nema mjesta u društvu prema slušno oštećenoj populaciji. Dakle, treba više povjerenja prema njima i njihovim provjerenim sposobnostima.

 Na kraju, možemo zaključiti da je uspjeh u odgojno – obrazovnom tretmanu gluhih , uslovljen mnogim faktorima i da te faktore treba jasno prepoznati, kako ne bi bili smetnja u njihovom obrazovanju. To podrazumijeva potpunu saradnju svih institucija i struktura društva , vezano za mogućnost slušno oštećenih lica, te promjene stavova o njihovim “ne/sposobnostima” i otvoriti put ka njihovom obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju bez predrasuda.

Povratak na sadržaj