MOSTOVI BROJ 4

 MOSTOVI BROJ 5

 MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

 MOSTOVI BROJ 8/9

 MOSTOVI BROJ 10

  Promjene u modelima u poklanjanju obrazovne pažnje licima sa specijalnim potrebama, Sarajevo, 01.07.-05.07.2002.

U Sarajevu je u periodu od prvog do sedmog jula održan seminar pod nazivom “Promjene u modelima u poklanjanju pažnje licima sa specijalnim potrebama”. Zavod Mjedenica ugostio je brojne učesnike iz Španije i BiH. Organizator je nevladina organizacija iz Španije “Ambasada lokalne demokratije – Barcelona”. Opšti ciljevi seminara bili su:

· Utemeljiti osnovne koncepte na različitim poljima intervencije za osobe sa specijalnim potrebama (slijepi, gluhi, sa ograničenim kretanjem, mentalno zaostali, siročad, i dr.)

· Upoznati se sa situacijom, tj. evolucijom u posljednjih deset godina, koju žive osobe sa specijalnim potrebama u katalonskom, španskom i evropskom okviru

· Upoznati se sa prijedlozima i napretkom koji se realizuje na polju poklanjanja pažnje slijepim, gluhim, mentalno zaostalim osobama, paraplegičarima i drugim, specijalno misleći na maloljetna lica

· Razmišljati o prijedlozima socijalne i radne intergracije osoba sa specifičnim potrebama

Ekipa profesora je držala predavanja, prema određenim grupama slušatelja:

· Slijepi: Ramón Coma iz Edukacijskog Centra Katalonije “Juan Amades” (ONCE) za vidne nedostatke, psiholog i logoped, direktor za Integracionu edukaciju.

· Gluhi: Ramón Almirall, psiholog i logoped, psiho-pedagoški savjetnik Centra za obrazovna sredstva za učenike sa slušnim oštećenjem Katalonije “Pere Barnils” (CREDAC) – pod nadležnošću Opštine Barcelone i Ministarstva obrazovanja Vlade Katalonije. Član je Odjela za evolutivnu psihologiju i obrazovanje Univerziteta u Barceloni.

· Paraplegičari: Francesc Campillo, psiholog, profesor u Odjelu za socijalnu intervenciju Formacijskog centra fundacije “Pere Tarrés” na Univerzitetu “Ramón Llull”. Svoj rad je realizovao u različitim centrima i domovima za osobe sa fizičkim nedostacima, također u radu sa osobama sa lakšim psihičkim poremećajima, poremećajima ponašanja i istakao se u Fundaciji ECOM-za osobe sa fizičkim oštećenjima.

· Mentalno retardirani: Jordi Planella. pedagog, profesor iz oblasti Društveno-socijalnog rada i Društveno-socijalne edukacije u fundaciji “Pere Tarrés” na Univerzitetu “Ramón Llull”. On je odgovorna osoba Komisije za oštećenja. Radio je u različitim centrima i domovima za lica sa psihičkim i fizičkim oštećenjima.

· Siročad; zaštita maloljetnih lica: Eduard Sala, diplomirao u oblasti filozofije i jezika, vaspitač, profesor na predmetu Društvenog rada i društvene edukacije, odgovorna osoba Odjeljenja za socijalnu intervenciju formacijskog centra fundacije “Pere Tarrés” na Univerzitetu “Ramón Llull”. Vodio je različite projekte namijenjene napuštenim maloljetnim licima, koja se nalaze u rizičnoj situaciji, kao i specijalizirane programe “Karitasa” Barcelone (za porodice i djecu).

Predavanja transverzalne edukacije, zajedničke za učesnike jedne grupe:

· Porodično prihvatanje i pažnja u porodicama (rano djetinjstvo)

· Radna integracija osoba sa invaliditetom

· Modeli intervencije – službeni modeli

· Integracija osoba sa invaliditetom i kolektiva sa specijalnim potrebama u “normalne” mreže (specijalno u obrazovanju)

Profesor Ramon Almirall govorio je o slijedećim temama:

1. Promjene u konceptima i učešće u obrazovanju:

1.1. Od gluhoće kao bolesti do gluhoće kao razlikovanja od drugih

1.2. Gluho lice kao pacijent i gluho lice kao učenik

2. Zajedničko obrazovanje: Grupisanje gluhih učenika kao projekat koji nadmašuje diktomiju, specijalan centar protiv razmještaja gluhih učenika

3. Edukativna ponuda: oralni model i dvojezični model

3.1. Struktura poklanjanja pažnje jednom i drugom modelu

3.2. Logopedija kao kurikularni prostor

4. Uvođenje tehnoloških novosti u razvoju različitih modela u edukaciji gluhih učenika

4.1. Ugrađeni aparat u uhu

4.2. Modulirana frekvencija

4.3. Digitalni slušni aparat

5. Porodični prihvat kao specifično jezgro u intervenciji prema gluhim učenicima.

Tema: Adaptacija predavanja gluhim učenicima

 Tačna upotreba manuelnog sistema komunikacije u razredu je potreban uslov za olakšanje razmjene informacija sa gluhim učenikom. U isto vrijeme je potrebno voditi računa o oralnoj komunikaciji i razlikama među gluhom djecom. Zato je potrebno koristiti sve postojeće i primjenjive modifikacije (oralni, bilingvalni metod, “cued speech”, bimodalna komunikacija), koje zajedno sa vizuelnom komunikacijom olakšavaju proces učenja.

 Postoje neki tereni, strani jezici i muzika, u kojima je neophodno realizovati važne adaptacije. U slučaju jezika potrebno je imati u vidu sve prethodne pretpostavke. Potrebno je npr. inkorporirati vlastite sadržaje manuelnog jezika i uspostaviti vezu sa vlastitim ciljevima. Na drugom mjestu, mora se imati u vidu da gluha djeca moraju naučiti komunikacione i lingvističke elemente, koje su njihovi prijatelji koji čuju naučili na spontan način. Na trećem mjestu, mora postojati uska veza među aktivnostima koju dijete realizuje na časovima jezika i individualnog rada.

 Planiranje učenja stranog jezika bi trebalo da se uradi na uskoj povezanosti sa vlastitim jezikom. Može se reći da, dok gluho dijete ne dostigne određene dominacije svog lingvističkog koda, se ne predlaže početak učenja drugog jezika. U svakom slučaju, ciljevi ovog područja se moraju fokusirati na to da gluhi učenik razumije postojanje drugih lingvističkih sistema i da bude u stanju da upotrebljava izraze na jednostavan način. Na polju muzike se također mora imati u vidu da je učenik gluh, i tu su potrebne adaptacije. Elementi na koje se više mora računati se odnose na razvojizraza prema ritmu i različitim vrstama znakova, te muzičkih instrumenata preko stimulacije. U svim poljima osnovna funkcija mora se dati procedurama učenja a ne pukom sakupljanju informacija. Za gluhe učenike, kao i za one koji čuju, je veoma važno razviti želju za znanjem, zanimanje za traganjem informacija, osjećaj za lekturu te zadovoljstvo zbog rješenja determiniranih problema. Ovom cilju treba da se dodati metodologija koja će se razviti u učionicama. Postoje četiri pravila koja se moraju imati u vidu:

· Priznanje vlastitih aktivnosti učenika

· Organizovanje aktivnosti učenja u malim grupama

· Omogućiti učenicima da analiziraju različite aktivnosti

· Upotrijebiti metode vizuelne komunikacije

Tema: Polemika o integraciji

 Jedna od debata koja se uvijek održava na temu edukacije gluhe djece, se odnosi na integraciju u školama zajedno sa prijateljima koji čuju. Ova mogućnost se smatrala negativnom kod većine nastavnika, asocijacija gluhih osoba i istraživača koji su istražili razvoj gluhih osoba. Razlozi koje oni navode su slijedeći:

· Integracija znakovnog jezika, koja je potrebna za komunikaciju gluhih osoba i za konstrukciju njihovog identiteta, je teška

· Profesori obrazovnih ustanova u koju idu djeca koja čuju, nisu dovoljno pripremljeni

· Gluhi učenici imaju ozbiljne poteškoće oralne komunikacije, zbog čega socijalna integracija može da se ne realizuje iako su u istom razredu

· Gluhi učenici ne mogu slijediti informacije prenesene oralno, što nakuplja njihove poteškoće u učenju

Branioci integrisanih opcija navode prednosti koje bi smanjile gore navedene teškoće:

· Gluhi učenici imaju veće mogućnosti interakcije sa prijateljima koji čuju

· Očekivanja i stimulacija spremaju buduću i potrebnu integraciju gluhih osoba u aktivniji i laboralniji život

· Integracija bi se trebala uraditi pod adekvatnim uslovima, jer bi na drugi način bila negativna

Unutar ovih uslova treba naglasiti postojanje edukativnog projekta, te da se ima u vidu postojanje gluhih učenika, pripremljenih profesora, inkorporaciju nekoliko gluhih učenika u svakom razredu i upotreba vizuelne komunikacije.

 Istraživanja koja su se uradila sa ciljem da se evaluira iskustvo integracije gluhe djece i našla su se na velikim problemima metodologije.  Trebali bi se definisati kriteriji “uspjeha” programa integracije, ali je također potrebno definisati iste te kriterije u specifičnim centrima. Treba imati u vidu nekoliko faktora: gubitak sluha kod učenika, njihova edukacija i influencija u porodičnom krugu. Realizovana istraživanja o akademskom napretku gluhe djece ukazuje na to da je njihov trud bolji nego u školama specijalnog obrazovanja. Prvi zaključci koji su se dobili od emocionalnog razvoja i socijalne adaptacije ukazuju na poteškoće u školama integracije (Lynos 1986). Kyle (1993), nakon što je analizirao istraživanje o efektima integracije ima potrebu da garantuje pristup informacijama i interakcijama gluhih osoba. Može se reći da samo škole koje osiguravaju ove uslove (gore) mogu se smatrati adekvatnim za edukaciju gluhog djeteta. Potrebno je da profesori budu svjesni svojih poteškoća i da olakšaju komunikaciju, pristup informacijama i osiguraju potrebnu podršku. Veći problem postoji u edukaciji djece sa dubokom gluhoćom. U tom slučaju je potrebno održati osnovni cilj: favorizirati komunikaciju i educirati integraciju u svijetu onih koji čuju kao i onih koji su gluhi. Zato je nužno inkorporirati dupli sistem komunikacije, oralni i vizuelni, i olakšati socijalnu interakciju i učenje gluhe djece i one koja čuju. Ovaj cilj se može postići kroz različite organizacione modele koji uključuju determinirane osobine. Najprivilegovanije su slijedeće:

· Škole sa različitim učionicama za gluhu i za čujuću djecu, razredi za gluhe imaju kompetentne profesore koji poznaju znakovni jezik. Postoje aktivnosti zajedničkog učenja gluhih i čujućih. Ove aktivnosti mogu da se organizuje za sve, za večinu ili samo za neku gluhu djecu.

· Škola za integraciju gluhe djece, profesori uče znakovni jezik, profesori i stariji gluhi sarađuju u tim aktovnostima, postoji nekoliko gluhe djece u svakom razredu

· Škola za specijalno obrazovanje gluhe djece, predavanja su bilingvalna, u aktivnostima sudjeluju i stariji gluhi, gluho dijete učestvuje u aktivnostima sa djecom koja čuju iz drugih škola.

U bilo kojem od ovih slučajeva potrebno je prihvatiti i poštovati kulturu gluhih osoba, kulturu koja se zasniva na znakovnom jeziku i koja se održava putem asocijacija gluhih. Kultura koja je pomogla pri konstrukciji identiteta gluhih osoba i treba da se poznaje i poštuje od strane onih koji čuju. Na taj način će biti dosta lakše i jednostavnije postići cilj edukacije gluhe osobe, kako bi mogla živjeti u zajednici sa drugim gluhim i onima koji čuju.

Povratak na sadržaj