|
|
|
|
|
Glasilo Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH | |
|
MOSTOVI BROJ 6
|
Zdenka Kirin Izgubljeni talenti
Uzmi boje i kist pokušaj naslikati sliku možda u tebi spava slikar samo ti to nisi znao...
Nije šala ako nisi slikar, onda si violinist, gimnastičar, znanstvenik, balerina, doktorica, mehaničar... Svakom je po rođenju dat dar. Pogledaj dječje oči, kristali gledaju u veliki svijet. Samo treba prići i zahvatiti u riznicu talenata. Pružimo djetetu šansu. Greška je vjerovati u neuspjeh. Odustati prije pokušaja poraz je. Za njihovu budućnost odgovornost snose odrasli (roditelji, profesori, rođaci). U djeci su mali ljudi, a odrasli im otvaraju vrata u sutra da se naklone sa pozornice životu i krenu oboružani znanjem, sada već samostalni i sposobni da se uključe u tu neizmjernu rijeku. Život je lijep i okrutan, stalna borba. Ljubav je nada, svjetlost i sol koja ne dopušta mraku da obuhvati srce, da se pokvari i istruli u jarku. Ljubav je vječnost i temelj. Samo na njenoj svjetlosti možemo graditi i nadati se da ćemo dohvatiti sreću. U moj život ušla je gluha djevojčica Amila (5 godina). Već sam radila sa gluhom djecom. Ljubica je imala 8 godina. Bila je bistra, ali svojeglava. Radila sam s njom i postala je odličan učenik. Međutim, mamu i tatu nije prihvatila, tako smo bili prisiljeni, više se o njoj ne brinuti. Praksa centra «SUVAG» u Zagrebu je da nakon trećeg razreda, šalje najbolje učenike u normalnu (čujuću) školu. Poslali su i Ljubicu, no nije uspjela, pa su je vratili natrag u SUVAG. Možda bi uspjela postići više, da je ostala kod mene. Amila i Danijela išle su u vrtić i privikavale se nama (starateljskoj obitelji). Obadvije su bile dosta oštećena sluha i svrstane su u C grupu, gdje se manje radilo. Ne znam za ostalu dječicu, ali ja sam u Amili prepoznala bistrinu, skriveni talenat. Kako za Danijelu nisu htjeli plaćati školovanje, ona se vratila kući u Srbac. A Amila je krenula u prvi B razred u centar SUVAG. Kad je svladala slova, pružila mi se mogućnost da s njom više radim. To je primjetila njena profesorica Janja i pozvala profesorice iz A. razreda da vide i čuju što Amila zna. Tako je Amila prešla u A. razred. Bilo je to u drugom polugodištu drugog razreda. E sad je trebalo zapeti. Trebalo je dostići sve ono što su naučila ta djeca iz napredne grupe. Jer Amila je uzeta za probu. Nitko nije vjerovao (pa ni ja), ali vrijedilo je pokušati. Amilino povjerenje u mene da sam uvijek u pravu, olakšavalo mi je rad. I uloženi trud se isplatio. Ostala je u A. razredu. I opet treći razred završila među najboljima. U četvrti razred krenula je u «Jabukovac», normalnu osnovnu školu. Još nešto profesorica Marina, audiolog, rekla mi je da je bio zadnji čas da iz Amilinog grla izvuče glas. Danas je Amila četvrta godina Ekonomskog fakulteta, primjer svima da se uz ljubav i rad mogu nadvladati (umanjiti) hendikepi i postići širinu obzora tj. radost života. Ona je primjer kako je lako bilo moguće da ne dođe do izražaja njena inteligencija, kreativnost i bogato srce, srce koje želi pomoći i drugima da dostignu sreću, sigurnost kojom se osvaja, svaki dan osmišljen da se punim plućima diše, da se uspravi čelo, da se vedro korača, da se smije sada i onom sutra što dolazi obećavajući. A ja kako sam mogla znati (možda šesto čulo), što će ispasti iz goluždrave djevojčice. «Ružno pače postalo je labud». To je, ljudi moji, život (izazov) koji nemoguće pretvara u moguće i poziva nas da nikad ne odustanemo, da se nikad ne pomirimo jer nesreća nije svojstvena samo jednom čovjeku. Rijetki su ljudi potpuno zdravi (fizički i psihički). Možda će netko reći: lako je njoj sa visoke stepenice govoriti. Ali i ja i Amila samo prije 20 godina pošli od nule. Svijet tišine stajao je između nas. Pa kad je izgovorila prvo slovo, tišina je razbita. Kad sam ja iz kolica stala na svoje noge i učinila prvi korak, nepokretnost je pobijeđena. Svjetlost pali iskricom. Mislim da je to ključ, prva stepenica do uspjeha. I opet pobjeda ljubavi koja se daje ne tražeći za sebe ništa nego se raduje sreći drugoga kao dio nje. Moja poezija nije puki pjev, već izvor srca koje bi željelo komunikaciju nas pojedinačnih sudbina dovesti do bliskosti kad se iskra sa iskrom prožme da bude struna srca i ruke za poljubac ljubavi.
|
||
