|
|
|
|
|
Glasilo Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH | |
|
MOSTOVI BROJ 5
|
GLUHA
POEMA Kako je to biti gluh? Pitaju me ljudi. Kako to da objasnim? Prosto: ne mogu čuti? Neee, to je mnogo više od toga!!!!! Slično je zlatnoj ribici u zdjeli. Uvijek posmatrati stvari što se zbivaju. Ljudi svo vrijeme govore.
To je kao biti na pustom otoku, ili među tuđincima. Biti izdvojen – za mene nije strano.
Srodnici kažu samo zdravo i ćao, a ja s njima sjedim satima. Uživam mnogo gledajući male bebe, čitajući knjige, odmarajući se, ili pomažući u kuhanju. A moja prirodna radoznalost izbije kad vidim smijeh, suze ili koga uzrujanog. A kada pitam «šta je bilo?», srećem samo «Ma, ništa» ili « Ma, nije važno»! Kratka sažeta verzija priče i ja se trebam nasmiješiti ili pokazati da sam sretna. Malo oni znaju kako jadno se osjećam.
Čujući ljudi vladaju svojim jezikom, Ja sam nigdje i vrlo mi je neugodno. Uvijek taj osjećaj da si izvan Među ljudima što čuju, čak iako im to nije namjera. Što uvijek smatraju da sam dio njih, jer sam fizički tu, ne razumijući značaj komuniciranja
A kad moram izabrati između vikenda kampujući sa gluhima i porodičnog okupljanja Prisiljena birati između porodičnih obaveza i gluhih prijatelja Neprestano moram učiniti izbor!! Pita li se iko zašto biram moje gluhe prijatelje???? Kakvo je to samo zadovoljstvo kad sam u klubu gluhih! Prije nego sam i svjesna, već je dva ujutro. Ali zato nervozno gledam svako malo na sat na porodičnom okupljanju. Sa Gluhim ljudima, ja sam tako NORMALNA!!! Naša komunikacija juri tamo i natrag Dotakne male trivijalne stvari – poput naših svakodnevnih života – naše frustracije u velikom svijetu. Tražeći uzajamno shvaćanje Osmjesi zadovoljstva, i smijeh su kao muzika Tako ČAROBNA za mene
Mi smo tako otvoreni za osjećanja drugog Istinski ova sreća je tako važna!!! Osjećam se više na svom mjestu sa Gluhim ljudima Mi ne vidimo ljude kao niske ili visoke, različitih boja ili vjera. Kao što činim kad sam među mojim čujućim srodnicima I pitam se zašto?
Naš jezik je univerzalan
Mi razumijemo jedan drugog A onda shvaćam, to je biti na gubitku, ne kontrolisati svoju okolinu. To je «nedostatak KOMUNIKACIJE» Ljudi paniče i povlače se da izbjegnu gluhe.
Ali Gluhi ljudi su još uvijek ljudska bića, sa snovima, žaljama i POTREBAMA I mi želimo PRIPADATI baš kao i svatko drugi
DIANNE
Napomena
urednice: Ova pjesma putuje svijetom putem e-maila. Mislila sam da biste
voljeli pročitati kako ova osoba objašnjava gluhoću i možda biste i
vi mogli proslijediti ovu poruku dalje čujućem svijetu.
Oda
gluhom djetetu…
Jednog
dana ugledao sam malu djevojcicu lijepu kao cvijet, plesala
je i trcala, skakala i vrtila se… Posmatrao
sam je cijeli sat. Ovo
božije dijete bilo je sve ono što bih želio da bude i moje vlastito, prekrasnog
srca i radoznalosti mangupcica. Ali
kada je Bog stvorio ovu malu djevojcicu nije joj podario zvuk, Ostavio
ju je u svijetu gdje tišina vlada, gdje je tišina tako potpuna. Dubok ponor, usamljeni svijet, daleko od svakog ko cuje, Nikad ne znati kako zvuci glas covjeka kada je prestrašen
ili sretan. A onda sam ugledao njene ruke kako stvaraju slike u zraku, Tišina u nepoznatom ritmu kakvog nikada nisam osjetio. Jer u ovaj svijet tišine oni koji cuju rijetko zalaze, Oni ne poznaju ovaj svijet rijeci u slikama. Tada sam razmišljao
o svijetu zvuka, i pitao se šta je to što njemu nedostaje tamo gdje je tišina tako
potpuna. A onda sam shvatio, odgovor je odjednom bio tu – Živjeti i voljeti znaci da ljudi moraju dijeliti, biti
zajedno. I tako u svijetu rijeci u slikama, tamo
gdje ljupki simboli kao bujica teku, znacenje slike VOLIM TE je uvijek tu za sve koji ga znaju. Tada sam shvatio da ce svijet zvuka ostati izdvojen
svijet, i sve dok ne
nauci rijeci u slikama, nece moci dijeliti isto srce i isti svijet. Dr.
Philip A. Bellefleur (prevedeno
sa interneta)
|
||
