Znakovni jezik u Sloveniji

 

Potreba o jednakosti pred zakonom u mogućnosti upotrebe znakovnog jezika u Sloveniji je bila izražena još u prvim začecima organizacije gluhih, u dalekoj 1931. godini.

Kasnije je Savez gluhih i nagluhih Slovenije intenzivno počeo uređivati program osposobljavanja tumača znakovnog jezika godine 1983., kada je upotreba znakovnog jezika u zavodima za osposobljavanje gluhih bila zabranjena a struka, profesija, tumača bila nepriznata. Od 1994. godine ovu ulogu je preuzelo Udruženje tumača slovenačkog znakovnog jezika, koje je svoje djelovanje proširilo na područje razvoja znakovnog jezika i priznavanje profesije tumača. Pomenutim zakonom se želi ovo područje sistemski urediti.

Pripreme Zakona o upotrebi slovenačkog znakovnog jezika su započele 1996. godine na inicijativu Slovenačkog saveza gluhih i nagluhih i Udruženja tumača slovenačkog znakovnog jezika. Insistiralo se na ustavnom pravu jednakosti pred zakonom u pravu upotrebe svog jezika u postupcima pred državnim organima i drugim organima u javnoj službi. U pripremanju prijedloga zakona poštovali smo Rezoluciju o znakovnim jezicima koju je 1988. godine i kasnije 1998. godine usvojio Evropski parlament, u kojoj se pozivaju sve Evropske zemlje članice Evropske unije, da priznaju znakovni jezik i njegovu upotrebu, te da priznaju profesiju tumača.

 

Šta se uređuje zakonom?

 

Zakonom se uređuju:

• znakovni jezik,

• gluha osoba i

• profesija tumača znakovnog jezika

 

Prava po zakonu:

 

Zakon određuje slijedeća prava:

• pravo na upotrebu slovenačkog znakovnog jezika,

• pravo gluhih osoba da se informišu putem njima prilagođene tehnike,

• obim i način ostvarivanja prava na tumača znakovnog jezika.

 

Šta to konkretno znaci:

1.     Predloženi zakon daje pravo gluhim osobama da koriste znakovni jezik u postupcima pred državnim organima i drugim organima u javnoj službi. Pomenuto pravo nalaže navednim organima obavezu da obezbijede tumača po službenoj dužnosti ili na zahtjev gluhe osobe. Npr. ako gluha osoba želi ostvariti neko svoje pravo u centru za socijalni rad, tad stručni radnik u centru ima obavezu da angažuje tumača po službenoj dužnosti, jer gluha osoba po zakonu ima pravo tražiti tumača. Plaćanje troškova snose državni organi i javne službe.

2.     Pored navedenog prava, zakon gluhim osobama će obezbijediti pravo na dodatnih 10 besplatnih sati tumačenja na znakovnom jeziku godišnje. Gluha osoba će sama ocijeniti u kojim situacijama će iskoristiti ove besplatne sate. Način plaćanje se obezbjeđuje vaučerom (uputnicom).

 

Kako će gluhe osobe ostvariti pravo na tumača?

 

Zakonom će se urediti postupak ostvarivanja prava. O pravu na tumača odlučivaće u početku centri za socijalni rad po mišljenju stručne komisije.

Gluha osoba koja bude željela ostvariti pravo na tumača za znakovni jezik se mora zahtjevom obratiti centru za socijalni rad u mjestu prebivališta. U zahtjevu se moraju navesti svi osobni podaci gluhe osobe i priložiti audiogram. O pravu na tumača će odlučiti tročlana stručna komisija nakon razgovora sa gluhom osobom. Komisija će izdati odgovarajuću odluku. Ako je odlučeno da gluha osoba ima pravo na tumača, na osnovu odluke izdaće se iskaznica. Za dodatnih 10 sati besplatnog tumačenja, gluha osoba će zahtijevati od centra za socijalni rad vaučer (uputnicu) za plaćanje tumača.

Zakon bi trebao stupiti na snagu od prvog jula 2002. godine.

(Izvor: Iz sveta tišine, Jasna Bauman)