|
|
|
|
|
Glasilo Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH | |
|
MOSTOVI BROJ 10
|
Kutak za poeziju
Džemaludin Rumi «Mesnevija» je dugačak mističko - didaktički spjev koji u nizu poučnih priča i u obliku alegorija i parabola čitaocima treba da prenese spoznaju Božije Tajne, tj. različitih problema s kojima se čovjek – vjernik suočava u svom neposrednom doživljavanju Božije Milosti. To glavno Rumijevo djelo sastavljeno je od 25.000 stihova... Rumijeva «Mesnevija», koja izražava sve različite ideje sufizma iz XIII stoljeća, često dobiva oblik poučnih priča koje su zanimljive i same po sebi, bez obzira na njihova često mistička značenja.
1) Sućur – hvala Bogu 2) Azrail – anđeo smrti
Kad je gluh čovjek otišao da obiđe bolesnog komšiju Jedan razumni komšija je kazao svom gluhom komšiji Da je bolestan njihov treći komšija, Šta ću ja sa svojim dugim, ali bezvrijednim ušima? Razmišljao je gluhi, kako ću razumjeti ono što Bolesnik govori? Možda je on bolešću iscrpljen, pa neće ništa čuti, Ali ipak treba da ga posjetim. Kad budem vidio da on miče usnama, Iz toga ću odgonetnuti šta govori. Upitaću ga kako podnosi bolest, A on će mi odgovoriti: lijepo ili dobro. Na to ću mu ja odgovoriti: Hvala Bogu! Pitat ću ga šta jede, a on će reći: čorbu. Onda ću mu reći: Nek ti je prijatno! Onda ću ga zapitati: ko te liječi? Bolesnik će mi reći ime doktora, a ja ću ga pohvaliti: Gdje on ukorači dobro se završi! I tako gluhi čovjek unaprijed smišlja šta će odgovoriti. Pa unaprijed reda pitanja i odgovore. Smislivši tako i pitanja i odgovore, Gluhi ode k bolesniku. Upita bolesnika: Kako si? Bolesnik reče: Umirem! Gluhi reče: Šučur!1), na što se bolesnik naljuti. Kakav šučur!?, pomisli. Izgleda da je on loš čovjek Kad ovako govori meni bolesnom. Zatim gluhi upita: Šta jedeš? Otrov!, odgovori bolesnik. Gluhi odgovori: Nek ti je prijatno!, na Što se bolesnik još više naljuti. Zatim ga gluhi upita: Ko ti je doktor, ko te liječi? Ko ti dolazi i lijekove donosi? Azrail2), odgovori bolesnik. Sretne je on ruke! Budi bez brige!, odgovori mu gluhi. Gluhi je napustio bolesnog komšiju, Zadovoljan što je ispunio komšijsku dužnost. Bolesnik je iza njega u mislima zaključivao: On je neprijatelj moje duše! On je zloća! U glavu bolesnika dolazilo je stotinu misli o komšiji. Svašta je mislio, da bi ga što više ocrnio... U nekog sa takvim mislima može doći i do druge greške, Pa će prljavu stvar smatrati čistom. Kao što je gluhi u svojim mislio postupio i mislio dobro, A bolesnik shvatio obrnuto i mislio loše... Zbog pogrešnog suda bolesnikovog propalo je Njihovo deset godina staro komšijsko prijateljstvo... Tvoje uho čuje glasove, ali pazi dobro: Tvoje uho je gluho da čuje glasove iz Nevidljivog svijeta.
Iz
“Mesnevije”
|
||
