MOSTOVI BROJ 4

 MOSTOVI BROJ 5

 MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

 MOSTOVI BROJ 8/9

MOSTOVI BROJ 10

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

ČUDA  LJUDSKE  VOLJE

Čovjeka volja čini velikim i malim!

Za ovaj aforizam veliki njemački pjesnik Friedrich Schiller najveće pokriće našao je u sebi samome: kad ga je 1794. godine u Jeni posjetio Goethe, bio je pravi živi leš. Bolovao je od mnogih neizlječivih bolesti i liječnici su mu prognozirali brzu smrt. Međutim, zahvaljujući izvanrednoj snazi svoje volje, zbog koje će kasnije i sam Goethe izreći svoj čuveni aforizam da je "Dobra volja vrijednija od svakog uspjeha", Shiller je živio još punih jedanaest godina i u tom periodu napisao svoja najčuvenija djela ("Razbojnici", "Don Carlos", "Willhelm Tell").

Oduvijek je bilo primjera izvanredne ljudske volje pomoću koje su pojedinci svladavali i najteže prepreke, razvijali svoje skromne, pa čak i neznatne prirodne sposobnosti - do najvišeg stupnja i ostvarivali prave podvige.

Demostenova pobjeda

Dok je Demosten bio mlad, vrskao je i mucao, zbog čega su mu se prijatelji rugali i ismijavali ga. Osim toga, bio je još i neobično nespretan i stidljiv. Strasna želja da pobijedi u jednoj sudskoj raspravi protiv svog tutora koji ga je prevario, bila je početak "čuda": iz sata u sat, iz dana u dan, Demosten je ispravljao svoje mane i dotjerivao svoju neuglađenu ličnost. Satima je koračao obalom mora, vježbajući vještinu govora nadvikujući se s valovima. Za sve to vrijeme držao je u ustima zaobljene kamenčiće...

Tako je Demosten od sebe stvorio najvećeg govornika antičke Grčke.

Beethoven

Beethoven, pak, nikada nije čuo svoju Devetu simfoniju, jedno od najvećih djela u povijesti glazbenog stvaralaštva, a svoju Misu solemnis i pet najboljih kompozicija za gudače napisao je kad je već bio potpuno gluh. Veliki glazbenik neopisivo je patio, ali baš u tom najtragičnijem periodu života napisao je Odu radosti, uloživši u nju svu svoju vjeru u čovjeka i njegovu nesalomljivu volju.

Helen Keller, žena - heroj

Poseban primjer velike snage ljudske volje bila je Amerikanka Helen Keller, za koju je Mark Twaine rekao da je najveći junak u ljudskoj povijesti. Kad su joj bile dvije godine, Helen je izgubila sluh i vid. Ostala je potpuno nijema. Tako je živjela do pete godine, kad ju je prihvatila hrabra i odana Mary Sullivan koja je i sama duže vrijeme bila nijema. Razvijajući kod Helen čulo okusa do nezamislivog stupnja, ona je unesrećenoj djevojci otvorila vrata svijeta. Dotle sasvim bespomoćna i gotovo nepokretna, Helen Keller je već u dvanaestoj godini počela živjeti samostalno. Kad je napunila devetnaest godina, upisala se na fakultet da bi kasnije i doktorirala sociološke i filozofske nauke. Iako nikada nije čula nikakav zvuk, savladala je nemoć svojih svojih glasnica i odlično progovorila engleski, francuski i njemački! Napisala je i nekoliko vrlo čitanih knjiga kao i naučnu studiju "O optimizmu".

Navesću jedan dio iz knjige Ogled o čovjeku, Ernsta Cassierer:

Petog aprila 1877. godine Anne Sullivan je napravila dramatičan preokret u obrazovanju svoje sedmogodišnje slijepe i gluhe učenice Helen Keller. Evo kako je Anne opisala taj događaj:

            “...Jutros, dok se umivala, htjela je znati kako se zove ‘voda’. Kad želi znati ime nečega, ona u to upire prstom i mene tapše po ruci. Ja sam joj sricala riječ “voda” i više na to nisam mislila sve do svršetka doručka... (Poslije) otišle smo do crpke gdje sam Heleni dala krčag da ga drži pod pipom. Dok je hladna voda tekla u krčag, ja sam Heleni u slobodnu ruku opet sricala riječ ‘v-o-d-a’. Riječ koja je uslijedila odmah iza osjeta hladne vode što joj je tekla preko ruke kao da ju je prenula. Ispustila je krčag i stala kao ukočena. Lice joj se ozarilo nekakvim novim svjetlom. Nekoliko je puta ponovila ‘voda’. Onda se spustila na tlo i upitala me kako se ono zove, pa je prstom taknula u crpku i ogradu, zatim se naglo okrenula i upitala kako se ja zovem. Sricala sam joj ‘u-č-i-t-e-lj-i-c-a’. Cijelo vrijeme na putu do kuće bila je vrlo uzbuđena i naučila je ime svakog novog predmeta kojeg se takla, tako da je svom riječniku za nekoliko sati dodala tridesetak novih riječi. Idućeg jutra, kad je ustala, bila je nalik na kakvu blistavu vilu. Lepršala je od predmeta do predmeta, pitala je za svaki predmet kako se zove i ljubila me od puste radosti. ...Sad sve mora imati svoje ime. Kad god idemo, ona žudno pita kako se zove svaki predmet kojem kod kuće nije naučila ime. Jedva čeka da ta imena ponovi svojim prijateljima i spremno uči svome govoru svakoga na koga naiđemo. Čim ih može zamijeniti riječima, odbacuje znakove i grimase kojima se dosad služila, a stjecanje svake nove riječi pruža joj najživlje zadovoljstvo. I mi primjećujemo da joj lice svakim danom postaje sve izražajnije.”

U trenutku uvida Helen je naučila da je abeceda otkucana prstima ključ za oslobađanje njezina uma od onoga što je kasnije nazvala zatvorom tame i tišine.

Helen nije oduvijek bila u tom zatvoru. Bila je bistro i veselo dijete koje je u dobi od jedne godine već dobro hodalo i počinjalo govoriti. Zbog posljedica vrlo visoke temperature u dobi od 19 mjeseci ostala je potpuno gluha i slijepa.

Kad ju je Anne upoznala, bilo je razdražljivo dijete koje se i zbog najmanjeg povoda znalo žestoko razbjesniti. Do opisanog uspjeha Anne nije došla lahko – iako je Helen brzo počela oponašati znakove koje joj je učiteljica sricala u ruku, Helen nije povezivala te znakove s objektima koje su oni simbolizirali.

Drugi primjer značajnog učenja uvidom dogodio se na ovaj način: Anne je opazila kako Helen pokušava popraviti pogrešku u nizanju zrnja i kako je pritom svu pažnju usmjerila na taj pokušaj. Anne je tad na Helenino čelo prstima “otkucala” riječ “m-i-s-l-i”. To je bio prvi Annein pokušaj, da poduči Helen nekom apstraktnom pojmu. Do uvida je došlo odjednom i Helen je shvatila da je ta riječ oznaka za proces što se zapravo zbivao u njezinoj glavi. Helen nikad nije zaboravila ono što je tog trenutka naučila.

Primjera ljudske volje, koji prelaze granice realno mogućeg, ima bezbroj.

Pripremila: Amila Selava

(Izvor: Ogled o čovjeku, Ernsta Cassierer)

Povratak na sadržaj