MOSTOVI BROJ 4

Sadržaj

 MOSTOVI BROJ 5

  MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

MOSTOVI BROJ 8/9

 MOSTOVI BROJ 10

Kako da pomognete svom djetetu oštećena sluha da stimulacijom pokreta razvije govor?

Udruženje građana oštećenog sluha Kantona Sarajevo priprema za štampu knjigu radnog naslova «Stimulacije pokretom» autora prof. Hidajete Glavinić iz Sarajeva. Uz knjigu ići će i videokaseta. Oboje će svakako biti od neprocjenjive vrijednosti za roditelje djece sa oštećenim sluhom dobi između jedne i sedam godina, kao i za osoblje predškolskih ustanova za rehabilitaciju sluha i govora.

U ovom broju «Mostova» otkrivamo vam jedan mali djelić knjige ...

Stimulacije pokretom za djecu od jedne do tri godine

Stimulacije pokretom

          Svaki put kada govorimo mi se krećemo, motorički smo angažovani. Često govorimo za svoj užitak, a još češće da drugima prenesemo svoje misli. U tom momentu nam je naročito stalo da naš sagovornik razumije i da reaguje na našu poruku bilo novom govornom porukom ili afektivnim reagiranjem. To je velika potreba svakog čovjeka, ali često otežana ili onemogućena osobama oštećenog sluha i govora. Djeca oštećenog sluha rođena su s mogućnostima da dobro razviju govor, ali zbog svoje nemogućnosti slušanja zaustavljena su i spriječena da samostalno razviju govor i komunikaciju kao ostale jedinke njihove sredine.

          Ne ulazeći u istorijat rehabilitacije za osobe oštećenog sluha i govora, neću govoriti o drugim brojnim vidovima rehabilitacije. Ovim radom ću samo da Vam pišem o jednom vidu rehabilitacije – STIMULACIJI POKRETOM.

          Stimulacije pokretom predstavljaju bazu za rad u razvoju govora slušnooštećene djece. Sredstva za razvoj sluha i govora su POKRET i RITAM. Stimulacije pokretom zajedno sa muzičkim stimulacijama predstavljaju nedjeljiv i jedinstven sistem. Nema ritma bez pokreta ni pokreta bez ritma. Za realizaciju ritma potreban je zvuk, a za realizaciju zvuka potrebno je kretanje.

          Pokret ovom stimulacijom ima zadatak da slijedi fiziološku i biološku produkciju govora, a iz toga slijedi da se u stimulacijama pokretom nastavnik koristi dirigovanim pokretom.

          Pod pojmom DIRIGIRANI POKRET ne podrazumijevamo da je pokret djetetu dirigovan, te da je djetetu onemogućeno njegovo vlastito spontano kretanje. Ovaj termin nam govori da nastavnik u svom radu mora voditi računa o: vremenskim, dinamičkim, intonacijskim i artikulacijskim promjenama, kroz spontane forme dječijeg kretanja određene dobi. To znači da je pokret ovdje dirigovan za nastavnika, a ne za dijete. Vještina je nastavnika da zadatke stimulacije pokretom prenese na dijete neposredno, kroz igru, bez ograničavanja njegovih vlastitih sposobnosti kretanja. Nastavnik mora biti onaj koji će ih podsticati na stvaranje novih formi, sadržaja akcija i koristiti njihov doživljaj pokreta za stimulisanje pokreta.

Zašto stimulacije pokretom?

          Stimulacije pokretom imaju veliki značaj i primjenu u rehabilitaciji sluha i govora.

1. Govorni aparat slušno oštećenog djeteta sposoban je i spreman da ritmički funkcioniše, što znači da ne postoji ni psihološka ni fiziološka razlika na govornom planu slušno oštećene i neoštećene djece. I jedni i drugi dolaze na svijet sa istim potencijalnim dispozicijama koje se jednako razvijaju sve do onog časa kada se govor počinje svjesno učiti, do perioda reflektornih, mehaničkih, nesvjesnih muskulaturnih pokreta, do faze GUKANJA.

Iz razloga što gluho dijete ne čuje vlastito gukanje  njemu nedostaje podstrek za ponavljanje, uživanje, variranje vlastitog glasanja. Tu slušno oštećeno dijete zastane i postaje nijemo. Zato treba pronaći put za stvaranje podstreka i stimulisati ga kako bi njegov govorni aparat ponovo funkcionisao. Percepcija je tako organizirana da pokreti i napetost pojedinih dijelova tijela daju ritmičku i intonacijsku bazu za percepciju govora. Percepcija utiče na strukturu artikulacije, a produkcija govora treba pružiti nervnoj strukturi mogućnost percepcije s principa FEEDBACK-a.

Polazeći od aktiviranja cijelog tijela, makromotoričkih pokreta i doživljavanjem vlastitog kretanja i svijesti o sebi, uz istovremenu kvalitetom (EFORTIMA) identičnu akustičnu stimulaciju stvorićemo jaču psihofizičku bazu za dobru percepciju i produkciju govora.

Osnovni i zajednički elementi pokreta i govora su identični, a to su:

-ritam

-intonacija

-napetost

-vrijeme i pauza

-intezitet.

2. Artikulacija nije rezultat artikulatornih organa (mikromotorike) tj. prefinjene motorike. Ona nije fiksna tačka položaja jezika u odnosu na zube i nepce. Ona je struktura pokreta, rezultat kretanja cijelog tijela. Pokret artikulatornih organa je posljedica mnogih napetih i opuštenih tačaka, mišića u tijelu. To je najuočljivije kod malog djeteta, kod prvih početaka govora, u fazi gukanja. Tu je ritam, intonacija i intezitet glasanja najčešće rezultat ili uzrok kretanja cijelog tijela u određenom stupnju napetosti, snage i ritma pokreta. Kretanje cijeloga tijela na ovom nivou rezultira glasanjem. Postepenim razvojem motorike govor se lokalizuje na uže područje koje nazivamo zonom artikulacije, odnosno, mikromotorikom, ali još uvijek u ovom najnižem uzrastu ono je uveliko ovisno o makromotorici i psihomotorici cijelog tijela.

Kako svako dijete razvija govor iz velikog globalnog pokreta cijelog tijela nama je početak jako važan i značajan. Cilj i nastojanje nam je da makromotorikom stimulišemo mikromotoriku, kako bi se iz velikog grubog pokreta postepeno izdiferencirao mali, fini pokret artikulacionih organa, koji ćemo bogatiti sa svim elementima govora. Na kraju, cilj nam je razviti govor i osloboditi ga pokreta cijeloga tijela, ali koji će uvijek ovisiti o psihomotornom stanju organizma.

Zadatak i cilj stimulacija pokretom je direktno i indirektno pomoći razvoju govora i sluha, tj. razviti dobru psihomotornu bazu svakog djeteta. To znači da dobar govor proizilazi iz dobre motorike i optimalnog nervno-mišićnog tonusa. U procesu rehabilitacije svako dijete je za sebe individua, svako sa sobom nosi sebi svojstvene teškoće. Svako će napredovati u skladu sa svojim mogućnostima, svako će na stimulacije pokretom reagovati različito. Mnoga će djeca griješiti. Kod ovakve djece i korekcije se rade uz adekvatan pokret koji ćemo raditi, ponavljati nekoliko puta. Ako ne ide, dijete ne uspijeva, uočavamo grešku i vodimo dijete kroz druge pokrete koji mogu biti suprotni onima, koje smo koristili u prvom slučaju. Tako na primjer ako dijete izgovara “m” umjesto “p”, koristićemo seriju pokreta tipičnih za bezvučne (napete) glasove, kao što su “t” ili “k”. Dijete će tada lakše korigovati grešku. Ta korekcija će biti prvo usmjerena na kinestetički i taktilni doživljaj tj. na effort (kvalitetu pokreta). Dati djetetu takve vježbe pokreta da osjeti razlike kvaliteta pokreta KLIŽENJA-MAŽENJA®za glas “M” i kvalitet pokreta UDARA®za glas “T”.

          U svakoj seriji pokreta neophodno je da budu uključeni i napetost i relaksacija. Ovdje uočavamo koliko su bitne pripremne vježbe i fonetske igre za stimulisanje glasa.

          Tako npr. za slog “PA” prvi dio pokreta – PRIPREMNI je opušten, relaksirajući. Tijelo će se kretati opušteno, lelujavo - savijenih i opuštenih ruka, tijela i koljenja i na zvučni signal doboša djeca reaguju brzo, napeto. Nakon 2-3 puta ponovljenih vježbi nastavnik će na kraju izgovarati “PA”.

          Ovim mogu da zaključim da pokret uvijek ima jedan smjer koji je itekako bitan. Smjer pokreta i njegova adekvatna upotreba za svaki glas ponaosob isto su bitni koliko i završni pokret. Tako npr. ako pokrećemo cijelo tijelo naprijed, s kvalitetom pokreta talasanja, i počnemo pokrete od ramena i od unutra ka vani; taj smjer će biti vrlo efikasna stimulacija pri obradi i izgovoru glasa “L”.

          Stimulacije pokretom prema načinu pristupa problemu, odnosno prema onome šta želimo stimulisati na raznim nivoima govornog razvoja, dijelimo na četiri stupnja.

          I   Stimulacije pokretom za poticanje glasanja

          Prvi zadatak je da dijete oštećenog sluha i govora, koje je zaostalo glasovno na nivou gukanja, opet oživi taj reflektorni, mehanički, nesvjesni muskulatorni pokret-KRIK. Krik je rezultat pokreta, rezultat kretanja cijelog tijela, to je reakcija cijelog tijela na određeno psihofizičko stanje koje se rezultira krikom. On je rezultat osjećaja ugode ili neugode djeteta.

          Osnova krika je afektivnost djeteta a da bi on bio realizovan neophodno je emocionalno-motoričko angažovanje. Kao što malo dijete baca nožice ili ručice oko sebe, tako ono baca i svoj glas. Taj krik - glas može biti i smijeh ili plač ili bilo kakva druga reakcija, želja ili potreba djeteta. Kako u naše ustanove djeca na rehabilitaciju dolaze vrlo rano (između 1 i 1,5 godine) u ovom razdoblju najvažnije je znati stupanj emocionalnog, mentalnog i motoričkog razvoja svakog pojedinog djeteta. U tom razdoblju većina djece je prohodala, ali još uvijek nisu sigurni u toj aktivnosti, nespretni su, što se naročito očituje u trčanju. Kada trče teško se zaustavljaju i često je pad rezultat zaustavljanja. Nogama, rukama i cijelim tijelom savladavaju hod i trk; rukama, licem, ustima dodiruju, uzimaju, bacaju oko sebe te tako upoznaju svijet oko sebe. Osnovna akcija u ovom uzrastu je DODIR koji uključuje i uzimanje i bacanje i odbijanje i milovanje i udar …

          “DODIRU” u ovom razdoblju daćemo najveći značaj, našim ćemo dodirom i akcijama zajedno s djetetom stvarati određene situacije i raspoloženja u kojima će dijete reagovati svojim akcijama, raspoloženjem i glasanjem. Tako ćemo razviti osjećaj kod našeg djeteta o kvalitetama jako važnih pokreta - EFFORT AKCIJA.

          Te kvalitete će biti ljuljanje djeteta na koljenima, u krilu, na rukama, cupkanje na koljenima, bacanje u vis, podizanje i spuštanje na pod, skrivanje lica svojim i djetetovim dlanom kao i otkrivanje, hod i trk s djetetom za ruku uz promjenu brzine, dinamike i prostora. Uz to ćemo se neprestano glasati onim glasovnim grupama, vokalima, vokalnim grupama koje djeca neoštećenog sluha svih jezičkih područja spontano govore u predgovornoj fazi razvoja govora.

          Pratićemo i posmatrati u kojoj se akciji i situaciji dijete počelo glasati i kako jer će o tome zavisiti naš dalji postupak. Od dodira u igri s nama postepeno uvodimo dijete u svijet motorike i u pokretne igre afektivnog karaktera i situacijske-komunikacijske igre. Sve igre dijeteta moraju da sadržajno zainteresuju, angažuju dijete emocionalno i motorički, a da rezultat svega bude glasanje, KRIK, koji ima sve elemente govora, a to su ritam u govoru, napetost, intezitet, intonaciju.

          Tako dijete osjeti kako se glasom veseli, plače, ljuti, voli, prima, odbacuje. Oponašanjem glasovnog ritma razviće se sposobnost oponašanja okoline kod slušno neoštećenog djeteta. Kako je taj proces bio zaustavljen kod slušno oštećene djece, mi ga moramo obnoviti slušanjem vlastitog glasanja. Stimulacijama pokretom budimo njegovo glasanje, igru svojim glasom i uživanje u tom glasanju.

          Počinjemo od pokretnih afektivnih i stimulacijsko-komunikacijskih igara u kojima su uvijek prisutne emocije i fizički kontakt dijeteta:  rehabilitator-dijete- majka.

          U ovom odnosu rehabilitator se podređuje dijetetu, kao što i majka na tom stupnju radi. Rehabilitator radi ono što dijete samo u tom momentu ne može, preuzima ulogu njegove ruke i noge – NASTAVNIK I DIJETE SU JEDNO, oni u procesu rehabilitacije čine jedinstvo.

          Dalje postepeno razvijamo osjećaj za okolinu preko igračaka i predmeta oko nas prema kojima se prbližavamo ili udaljavamo u visini i raznim prostornim putevima glasajući se kvalitetom identično kretanju.  Interes za okolinu postepeno raste i dijete će već prema određenim predmetima imati određeni stav: milovanje, udaranje, odbijanje, privlačenje, bacanje, tapkanje….. Iz ovog odnosa postepeno će se stvoriti odnos nastavnik-dijete i nastavnik-djeca, U ovom momentu već počinjemo raditi na varacijama: inteziteta (lagano-snažno), vremena-tempa (brzo-polagano), napetosti, pauze… kroz kretanja u raznim visinama:

1. Visoka zona kretanja: skokovi, poskoci, hod na prstima, pružanja u visinu.

2.Srednja zona kretanja: sve vrste kretanja u srednjoj visini.

3. Niska zona kretanja: ležanje, povlačenje, sjedenje, klečanje, kotrljanje….

          Poticaćemo glasanje u raznim visinama, a postepeno prijeći na prelaz i modulaciju iz visokog u nisko i obrnuto.

          Prostornim visinama poticaćemo glasanje bogatstvom intonacijskih modulacija. U prvom trenutku ova će nam primjena pokreta izgledati kao “DIRIGENTSKA” palica, vizualizacija zvuka. U radu s djecom najniže dobi nije tako, jer dijete ne zna ništa o vizualizaciji zvuka. Slušajmo djecu neoštećena sluha kako se spontano glasaju krikom, kada skaču i hodaju na prstima napeti i “KRIČAVI”, te kako se glasaju ležeći na podu ili krevetiću provlačeći se, prevrčući se, ljuljajući se i “MUMLJAJUĆI” a i u jednom i u drugom slučaju to je bili spontano i upravo njegovo zadovoljstvo.

          Ako smo u djetetu uspjeli probuditi takvo glasanje i slušno osvješćivanje takvog vlastitog glasanja, dali smo djetetu dobru bazu za razvoj sluha i govora...

(u narednom broju Mostova: Stimulacije pokretom za artikulaciju određenog glasa i Kinestetski i psihomotorni odgoj do treće godine po verbotonalnoj metodi).

Povratak na sadržaj